Mercedes s repnim perajama

Modularni koncept, koji je dosljedno prakticiran od početka poslijeratne proizvodnje, dosegao je svoj vrhunac uvođenjem novih modela s 4 cilindra. Po prvi su put srednja i viša klasa jedne serije vozila imale ne samo jednake motore i komponente, nego i u velikoj mjeri identične karoserije.

Osim toga, odsad su i vozači modela srednje klase mogli uživati u raskošnoj unutrašnjosti i prostranom prtljažniku.

Ovaj je aspekt sadržavao i dva glavna nedostatka koncepta: ukupna dužina tipova s 4 cilindra povećala se za 230 mm – tema koja je postala sve važnija zbog sve manje manjeg broja parkirnih mjesta.

S druge strane, neki kupci modela više klase zasigurno su željeli vidjeti veću razliku u usporedbi s modelima niže klase.

Pravu inovaciju predstavlja 2,0-litarski dizelski motor tipa 190 Dc koji je razvijen iz 1,9-litarskog motora prethodnog modela – novi se tip, dakle, zapravo trebao zvati 200 D. Ovim mjerama snaga se za 5 KS mogla povećati na 55 KS.

Od kolovoza 1962. godine 190 c po želji je bio dostupan s automatskim mjenjačem s 4 stupnja prijenosa, a od srpnja 1963. godine i moguće je bilo dobiti i dizelsku varijantu motora. Nadoplata je u oba slučaja iznosila 1400 DM, kao i kod tipa sa 6 cilindara.

U kolovozu 1965. godine predstavljeni su novi tipovi S-klase serije 108 s kojima je završila epoha univerzalne karoserije.

Modeli s 4 cilindra prezentirani su u poboljšanom obliku i s novim oznakama tipa: tipovi 200 i 200 D naslijedili su tip 190 koji se proizvodio posljednje četiri godine.

Kao što je i uobičajeno kod modela s 4 cilindra, tipovi serije 110 bili su dostupni kao podvozje s djelomičnom karoserijom koje su proizvođači nadgradnji u zemlji i inozemstvu preoblikovali u kola hitne pomoći, karavane ili druge posebne izvedbe.

Posebnu važnost dobila je varijanta karavana koju je izradilo poduzeće IMA u Malinesu/Belgija na podvozju tipa 190 D povodom izložbe automobila u Bruxellesu u siječnju 1965. i predstavilo kao tip 190 D Universal.

Osim normalnog podvozja s djelomičnom karoserijom, bila je dostupna i produžena verzija prerađenih modela 200 D - 230 s međuosovinskim razmakom od 3100 mm koja se prvenstveno koristila za vozila hitne pomoći ili za pogrebna vozila.

Od travnja 1967. godine kad se era modela s repnim perajama već polako bližila kraju, tip 200 D ponuđen je i kao limuzina sa 7-8 sjedala i međuosovinskim razmakom od 3350 mm.