Strich-Acht (/8)

Najupečatljiviji konstruktivan detalj novih modela bila je takozvana „dijagonalna klatna osovina”. Prvi je put Mercedes-Benzov serijski model imao stražnju osovinu s kosom sponom. Temeljit rad na razvoju omogućio je osjetno poboljšanje ponašanja u vožnji pri čemu se nije negativno utjecalo na komfor.

Prvobitna paleta modela seže od tipa 200 D s dizelskim motorom s 4 cilindra snage 55 KS, preko tipova 220 i 230, do tipa 250 s motorom s rasplinjačem sa 6 cilindara snage 130 KS.

Vrhunski model tip 250 i njegovi nasljednici 280 i 280E jedini su imali prednji dvostruki odbojnik. Tako su se već izvana razlikovali tipovi W114 sa 6 cilindara.

Već u studenom 1968. godine tipski program zaokružen je modelima 250 C Coupé i 250 CE Coupé. To je bila premijera: po prvi je put i u srednjoj klasi bila dostupna verzija Coupé

Još ekskluzivniji karakter imala je limuzina s 8 sjedala koja je predstavljena u prosincu 1968. godine, s međuosovinskim razmakom produženim za 650 mm i s 3 reda sjedala. Proizvedeno je gotovo 10 000 limuzina, a koristili su ih uglavnom taksisti ili putničke i zrakoplovne agencije te konzulati i tijela vlasti. S gotovo 78 % udio dizelaša kod vozila s 8 sjedala bio je visok.

Limuzina i duga limuzina tradicionalno su ponovno bile dostupne kao podvozje s djelomičnom karoserijom koje su proizvođači nadgradnji u zemlji i inozemstvu preoblikovali u kola hitne pomoći, karavane ili neku drugu posebnu izvedbu.

U travnju 1972. godine tipovi 280 i 280 E nadopunili su paletu modela limuzina. Oba su imala novokonstruirani motor sa 6 cilindara koji je u verziji motora s rasplinjačem razvijao snagu od 160 KS, a kao ubrizgavajući motor 185 KS. Novi vrhunski modeli bili su prepoznatljivi i bez identifikacijske pločice: osim tipa 250 gdje se koristio dvostruki odbojnik sprijeda, kao jedine limuzine u seriji imali su dva završetka ispušne cijevi i stražnji odbojnik koji je sezao do otvora za kotače.