Serija 124

Prostor za putnike serije 124 odlikuje se velikom otpornošću na udarce s bočne strane i prevrtanje te je bio opremljen sofisticiranim deformacijskim zonama u prednjem i stražnjem dijelu vozila. Da bi se zaštitili pješaci i biciklisti, područje mogućih zona kontakta bilo je koncipirano tako da u slučaju udarca bude elastično.

Na izložbi automobila IAA u Frankfurtu u rujnu 1985. godine debitirao je „Mercedes-Benzov koncept dinamike vožnje”. Obuhvaćao je tri stupnja sustava elektroničke automatske dinamike vožnje:

• Automatski diferencijal s funkcijom blokade (ASD)
• Regulaciju pogonskog proklizavanja (ASR)
• Automatsku aktivaciju pogona na sve kotače 4MATIC

Od rujna 1985. godine za sve je modele na benzinski pogon, osim tipa 200 s rasplinjačem, po želji bio dostupan upravljani sustav za pročišćavanje ispušnih plinova s trostaznim katalizatorom. Alternativno je bila dostupna takozvana „verzija za naknadnu ugradnju” u kojoj je vozilo bilo dostupno bez katalizatora i lambda sonde, ali s multifunkcionalnim sustavom mješavine i sustava paljenja.

Od rujna 1986. godine bio je dostupan i model s rasplinjačem sa sustavom za pročišćavanje ispušnih plinova, a regulirani katalizator bio je dio serijske opreme u svim Mercedes-Benzovim osobnim vozilima s Otto motorom.

Karakterističan oblik stražnjeg dijela vozila koji se sužava prema natrag, a na bočnim gornjim rubovima osjetno zaokružuje bio je osobito aerodinamičan i rezultat je ispitivanja u zračnom kanalu.

Još dvije tipične značajke dizajna – poklopac prtljažnika u obliku trapeza povučen prema dolje i kosi unutarnji rubovi gotovo kvadratno oblikovanih stražnjih svjetala – omogućili su osobito nizak utovarni brid koji je olakšao utovarivanje u veliki prtljažnik.

Na izložbi automobila IAA u rujnu 1989. godine predstavljen je potpuno prerađeni program modela srednje klase. U prvom planu je stilska prerada karoserije i redizajn unutrašnjosti. Najprepoznatljivije obilježje poboljšanog tipa bile su bočne letvice za zaštitu bočne strane s integriranim oblogama pragova vozila koje su u analognom obliku dvije i pol godine ranije uvedene kod kupea.

Za sve tipove serije 124, izuzev varijanti 4MATIC, u dodatnoj je opremi dostupan paket Sportline, sad već poznat iz kompaktne klase. Vanjske značajke bile su sportsko podvozje te osjetno spuštenija karoserija. Tu se ubrajaju i tvrđe usklađene opruge i amortizeri, modificirana oprema unutrašnjosti s ručicom kožnog upravljača i mjenjača, kao i zasebna sjedala ispred i iza.

Poseban položaj u paleti proizvoda zauzima 500E s V8 motorom predstavljen 1990. godine. Ne samo da je razvijen u suradnji s Porscheom, nego su i neki dijelovi također proizvedeni u Porscheu u Zuffenhausenu. Karakteristični su njegovi niži odbojnici i dodatno izbočeni prednji blatobrani.

Oznake tipova su s novom nomenklaturom slijedile modificirani sustav. Pritom je slovo koje je dokumentiralo pripadnost klasi prethodilo troznamenkastoj brojci koja se i dalje temeljila na obujmu motora.

Oznaka „E” za „motor s ubrizgavanjem goriva” (Einspritzmotor) izostavljena je jer su motori s rasplinjačem postali stvar prošlosti, jednako kao i kodiranje ionako vidljive varijante karoserije slovom „C” ili „T”.

U modelima s dizelskim pogonom, dosadašnja oznaka „D” zamijenjena je s „Dizel” ili „Turbodizel”.

Tehnologija s 4 ventila bila je svjetski novitet u dizelskim modelima sa usisnim motorom s 5 i 6 cilindara. Nova tehnologija omogućila je ne samo veći okretni moment i poboljšane performanse, nego i potrošnju goriva nižu i do 8 %. Istodobno se emisija čestica smanjila za cca 30 %.

Da bi se dodatno zaštitio okoliš, od lipnja 1993. svi dizelski modeli serije 124 serijski su bili opremljeni recirkulacijom ispušnih plinova i oksidacijskim katalizatorom.

Najupečatljivije obilježje bila je maska hladnjaka preoblikovana po uzoru na S-klasu. Kod takozvanog „hladnjaka s plaketom” odsad znatno uži okvir u kromu bio je skladno integriran u poklopac motora; Mercedesova zvijezda je, kao i kod S-klase Limuzine, stajala na poklopcu motora.

Vrlo su uočljive bile i promjene na svjetlosnim jedinicama: prednji pokazivači smjera dobili su bezbojna pokrovna stakla, a stražnja svjetla imala su dvobojne pokrove koji su u području pokazivača smjera i svjetala za vožnju unatrag bili obojeni jedinstvenom sivobijelom bojom. Žuti pokazivač smjera pritom je i sprijeda i straga proizlazio iz žarulja u boji.

I poklopac prtljažnika predstavljen je u prerađenoj varijanti: zaokruženi su zglobni bridovi na gornjoj strani, a površina između stražnjih svjetala odsad je bila paralelna s krajem stražnjeg dijela vozila. Osim toga, kromirana ručica iznad registarske pločice zamijenila je rukohvat koji je cijelom dužinom izrađen od plastike.

Osam mjeseci nakon što je na tržište lansirana Limuzina, na međunarodnoj izložbi automobila u Frankfurtu (IAA) debitirao je Karavan serije 124.

Prvi su se put podvozja s djelomičnom karoserijom pojavila upravo u tim karavanima. Kao što je već desetljećima i uobičajeno u Mercedes-Benzovoj seriji srednje klase, proizvođači nadgradnji u zemlji i inozemstvu proizveli su djelomične karoserije za kola hitne pomoći, karavane i ostale posebne izvedbe.

Osim varijante s normalnim međuosovinskim razmakom u kojoj su bili dostupni tipovi 250 D i 230 E, dodatno je opet postojala produljena izvedba u ponudi kao 250 D, 230 E i 260 E.

1987. godine proširen je tipski program serije 124 najprije dvama modelima kupea koji su upotpunili ponudu kao treća varijanta karoserije.

1989. godine u Frankfurtu je predstavljena limuzina s produženim međuosovinskim razmakom kao četvrta varijanta karoserije. Time se nakon četverogodišnjeg prekida u prodajni se program opet vratila duga verzija.

U rujnu 1991. godine Mercedes-Benz je predstavio seriju 124, tip 300 CE-24 Cabriolet kao dodatnu varijantu karoserije. Nakon točno 20 godina prekida, u srednjoj je klasi opet bio dostupan kabriolet s četiri sjedala.